SRBIJA VLOG

Da li znate gde u Srbiji možete da stignete čamcem do manastira? / Do you know how to come to monestry by boat in Serbia?

Scroll down for English and video

Čamcem do manastira

Ukrcali smo se na pristaništu kod Ovčar Banje u brodić (katamaran). Ova vožnja je ostavila ogroman utisak na nas. Lepo je gledati reku sa obale, ali imati pogled sa reke na obalu je nešto potpuno drugo. Brodić je krenuo i ispred nas se prikazao fantastičan prizor, gotovo nestvaran krajolik. Vedro nebo, brda prekrivena gustim zelenilom, reka, vetar koji je dobro došao jer je dan bio vreo. Uživali smo u toj vožnji i potpuno smo se prepustili čarima prirode.
Napravili smo prelepe fotografije i video zapise, ali smo ipak više vremena proveli samo gledajući i uživajući u prizoru. Nemojte nam zameriti, idite na ovu vožnju pa će vam biti jasno.
Primetili smo da se katamaran kreće ka obali, ali ne ka istom mestu gde smo se ukrcali. Vodič je rekao da ćemo sad posetiti jedan manastir. Čekaj čoveče, na vodi smo, kakav manastir može biti ovde u sred nedođije?
Iskrcali smo se i krenuli ka gore. Na samo nekoliko metara od vode naišli smo na staru drvenu kapiju. Vodič je išao ispred nas, otvorio vrata i ušao. Vrata su se odmah zatvorila za njim, a mi smo ostali da malo fotografišemo okolinu. Posle minut dva, zaputili smo se i mi za njim. Otvorili smo staru kapiju i zakoračili. Tada se desilo nešto. Nešto što nas je nateralo da ne progovaramo. Kao da nam je nešto reklo da je unutar tih zidova tišina i da tako mora ostati. Ćutali smo i fotografisali.
Primetili smo da je dvorište manastira toliko lepo uređeno i održavano da se ni jedan jedini list nije mogao naći na zemlji, iako je drveća bilo mnogo. Kamena staza vodila je do manastira i do konaka koji je sagradio Miloš Obrenović 1817. godine.
Od 1945. godine ovo je ženski manastir, a od kad je sagrađen nikad nije bio prazan, odnosno uvek se u njemu živelo.

Sačekala nas je časna sestra manastira koja je u ruci držala suknju za NJU. Nismo znali da ćemo obilaziti manastir pa ONA nije bila prikladno obučena. Uveli su nas u manastir. Vreme je stalo. Sve je onako kako je bilo pri nastanku, ništa nije renovirano. Freske su originalne (ne zna se ko je njihov autor). Manastir Nikolje se izdvaja od drugih manastira po mnogo čemu, a najviše po fresci ’’Isus Hrist i sedam darova Duha Svetoga’’.

Saslušali smo vodiča čije je znanje o ovom manastiru kao i o celoj Ovčar Banji ogromno.

Izašli smo i uputili se ka konaku. Nekadašnji konak sada je suvenirnica. Prelepo. Unutra možete naći razne suvenire, vino, kukuruzno brašno koje baš kaluđerice prave.

Mislili smo da je to sve, ali ne. Iznenađenjima nikad kraja. U dvorištu se nalazi bor star 200 godina za koji se veruje da poseduje moć. Potrebno je da se pomolite pred borom, zamislite želju, obiđete tri kruga oko njega, i ako ste iskreni i čiste duše- želja će vam se ostvariti. Naravno da smo to uradili.

Došao je kraj obilaska ovog manastira, i krenuli smo ka brodiću. Nastavili smo dalje do mesta gde smo se i ukrcali i to je bio kraj ovog putovanja.

U ovom delu Srbije postoji mnogo manastira, pa su Čačak i okolina idealni za verski turizam.

Sigurni smo da će nam ostati dugo u sećanju i drago nam je da možemo da podelimo utiske sa vama.
Ostaje nam da vas pozovemo da doživite ovo putovanje i da nam javite utiske.

Slobodno se obratite Turističkoj Organizaciji Čačka i recite da smo vas mi poslali.

Hvala Turističkoj Organizaciji Srbije i Čačka. Kao i uvek tekst je nastao na osnovu našeg iskustva i on je prikaz našeg ličnog mišljenja.

 

 

Manastir Nikolja / Nikolja Monestry
Manastir Nikolja / Nikolja Monestry

Na reci / On river


 


 

Na reci / On river*** Čamcem do manastira / By boat to monestry

 

By boat to the monastery

We boarded in boat (catamaran) on docks Ovcar Banja. This ride has left an enormous impression on us. It’s nice to watch the river from the coast, but it is something completely different to see that from the riverside. The boat sets off and in front of us was the fantastic scenery, almost surreal landscape. Clear sky, hills covered with dense vegetation, the river, the wind …
We enjoyed the ride and we totally enjoyed the beauty of nature.

We have made beautiful photos and videos, but we spent more time just watching and enjoying the scene. Do not blame us, go on this ride and you will realize why.

We noticed that the catamaran is moving towards the coast, but not to the same place where we boarded. Guide said that we will now visit a monastery. Hold on, man, we’re on the water, what monastery could be here in the middle of nowhere?

We landed. Only a few meters from the water, we came across an old wooden gate. Guide went ahead, he opened the door and entered. The door was immediately closed behind him, and we stayed a little to take a pictures of the environment. After a minute or two, we followed him. We opened the gate and stepped inside. Then something happened. Something that made you not speak out. Like that something told us that behind these walls is silence and that it must remain. We were quiet.

We noticed that the courtyard of the monastery so beautifully decorated and maintained that even a single sheet could not find on the trail, although the trees were many. The stone path led to the monastery and to the dormitory, which was built by Milos Obrenovic 1817.

 

Since 1945, this is a nunnery, and since it was built was never empty.

The nun of the monastery waited us, and she was holding the skirt for HER. We did not know that we will visit the monastery and was not dressed appropriately. We entered the monastery. Time has stopped. Everything is as it was when it was built, nothing is renovated. The frescoes are original (nobody knows who is their author). Nikolje Monastery stands out from other monasteries in many ways, mostly on the fresco “ Jesus Christ and the seven gifts of the Holy Spirit “

We went out and went towards the guest house. The former dormitory now is the gift shop. Beautiful. Inside you can find a variety of souvenirs, wine, corn flour made by nuns.

We thought that was all, but not. Surprises never end. The yard is a 200 year-old pine tree which is believed to have the power. We need to pray in front of pine, make a wish, take a short walk around it three times, and if you are sincere and pure soul – wish will come true. Of course we did.

Thanks to the Tourist Organization of Serbia and Cacak. As always, the text is created on the basis of our experience and it is a representation of our personal opinions.

 

HEJ! PROČITAJ I OVO...

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *